Prve ograde mostova bile su uglavnom građene od opeke, kamena, betona ili drugih materijala, tvoreći čvrste zidove ili jednostavne stupove i grede. Njihovo temeljno načelo dizajna bilo je "blokiranje", ali su patili od problema potpunog zaklanjanja pogleda vozača i putnika i potencijala za ozbiljna oštećenja ili čak prevrtanje tijekom krutog sudara.
S diverzifikacijom materijala počeli su se široko koristiti metali (poput čelika). Ograde od metalnih greda-stupova, kao što su ograde od valovitih greda, postale su mainstream. Njihova filozofija dizajna počela je istraživati "tvrdi i meki" pristup, korištenjem kontrolirane deformacije komponenti ograde za apsorbiranje energije i usporavanje vozila. Počela se pojavljivati standardizacija, postavljajući različite razine zaštite za ograde na temelju čimbenika kao što su projektirana brzina ceste i sastav prometa.
Suvremeni koncepti dizajna ograda mostova razvili su se tako da uključuju blokiranje, odbojništvo i vođenje, kontrolu rizika od putnika i kontrolu položaja vozila. Provjera sigurnosti oslanja se na-testove sudara stvarnih{2}}vozila u punoj mjeri i računalne simulacije. Strukturalne vrste postale su raznovrsnije, uključujući metalne grede-ograde za stupove, betonske ograde, kompozitne ograde i fleksibilne kabelske ograde. Tehnološka dostignuća odražavaju se u primjenama kao što su "SB-krilne-zidne-prijelazne ograde mostova bez kolnika" i raznolik izbor "metalnih grednih ograda i čeličnih ograda od valovitih greda" u modernom inženjerstvu.
Budući dizajn ograda mostova teži inteligenciji i integraciji. To uključuje istraživanje novih materijala s većom učinkovitošću apsorpcije energije, istraživanje integracije senzora u ograde i razmatranje prilagodljivosti okolišu (kao što je otpornost betona na smrzavanje-odmrzavanje i otpornost metalnih materijala na niske-temperature) i specifične prometne potrebe (kao što je zaštita teških vozila). Njegova evolucija je od jednostavnog "zida" do sofisticiranog "sigurnosnog sustava".